Matera, la Città dei Sassi

Bilo je to proljeće 2019. godine kad se radilo, putovalo i živjelo punim plućima. Svaki sam vikend skoro bila u Italiji i tog travnja došao je red na Materu. O tom gradu dosta sam čitala i gledala dokumentarce tako da sam bila upoznata s pričom, ali doći u Materu i vidjeti je, to je nešto sasvim drugo. Glavom su mi prolazile misli, jedan od najstarijih gradova na svijetu, ljudi koji su živjeli u špiljama sa životinjama sve do pedesetih godina 20. stoljeća, iseljena povijesna jezgra jer su je proglasili sramotom Italije, Carlo Levi i njegova knjiga…nikako nisam mogla sabrati misli promatrajući njenu kamenu ljepotu koja je u meni izazivala divljenje i strahopoštovanje.

Prvi stanovnici naselili su se u Materi prije gotovo 10 000 godina, u špiljama koje se nalaze iznad kanjona rijeke Gravina. Povijesna jezgra dijeli se na tri dijela. Civita je u sredini, a okružuju je Sasso Barisano i Sasso Caveoso. Zbog te dvije četvrti nadimak Matere je Città dei Sassi (grad kamenja). Sasso Barisano orijentiran je prema sjeverozapadu pa je dobio ime po Bariju i zajedno s Civitom predstavlja prvi naseljeni dio današnje Matere. Sasso Caveoso nalazi se s druge strane, bliže potoku Gravina, a nosi ime prema gradu Montescaglioso poznatom u Srednjem vijeku kao Mons Caveous. Taj dio me očarao. Sastoji se od kuća špilja (case-grotte) koje je čovjek iskopao u kamenu karakterističnom za Materu kojeg Talijani zovu tufo. Ova posebna vrsta kamena sastoji se od pjeskovite mase koja se pretvara u stijenu dovoljno čvrstu da se u nju može skloniti, ali i poprilično mekanu i laganu za pretvoriti je u jednostavni dom. Dok šetate tim dijelom Matere možete uočiti kuće koje su savršeno uklopljene u ekosustav, jedna se nastavlja na drugu, a vi ne znate jeste li na nečijem podu ili krovu. Kuće, crkve i terase isprepliću se stvarajući gotovo priviđenja od kamena koja pričaju priču o Materi.

Priču je zapravo ispričao slikar (liječnik po zanimanju) iz Torina Carlo Levi. 1945. godine izdaje roman “Il Cristo si è fermato a Eboli” koji prvi put otvara oči ostatku Italije i opisuje im surovi, siromašni i zaboravljeni Jug. Zbog svojih antifašističkih ideja Levi je iz Torina prognan u Basilicatu i tamo je proveo nekoliko godina obilazeći mjesta za koja nikad nije ni čuo. Ostao je zapanjen mudrošću seljaka i tisućljetnom boli koju taj kraj proživljava. Materu je opisao kao grad koji izgleda kao da ga je pogodila kuga, bez kanalizacije i pitke vode, sa životinjama koje spavaju okolo i zajedno sa seljacima idu svugdje, na ispašu i u kuću da ih tijekom noći griju. Napisao je da svi koji dođu u Materu moraju ostati bez daha koliko je dirljiva i tužna njena ljepota, kao da je nastala iz boli. Nedugo nakon objave tog romana Vlada Talijanske Republike proglašava Materu “sramotom Italije” (vergogna d’Italia) i odlučuju iseliti stanovništvo iz špilja. Daju im dvije mogućnosti, ili će ići živjeti u nove stanove ili moraju urediti kuću tako da se u njoj stvore optimalni uvjeti za život. Većina stanovnika tada je otišla i više se nikad nije vratila. Danas je dosta tih kuća-špilja pretvoreno u restorane, hotele i apartmane, ali se pri restauraciji moraju poštovati posebna pravila kako se ne bi uništila izvornost. Nije ni čudo što je Mel Gibson odabrao Materu za snimanje Pasije jer mu je pružila savršenu scenografiju, a on pak stanovnicima Matere posao tijekom tih nekoliko mjeseci snimanja pa se često u restoranima i barovima može vidjeti njegova slika.

1993. godine Sassi di Matera i park crkava u stijenama Matera postaju dio UNESCO-ve kulturne baštine jer predstavljaju prve naseobine u Europi koje su kontinuirano naseljene do današnjih dana, savršeno ukopljene u okoliš poštujući sve zakone prirode. A onda, 2019. godine, Matera postaje Europska prijestolnica kulture i otkriva čitavom svijetu svoju nestvarnu ljepotu prelazeći put od kamenja do zvijezda!

Photo: Unsplash, Easyviaggio, The Guardian