Buongiorno Roma, buongiorno Via Cavour! Svako jutro oko 8 Mizan otvara prozore i budi Scipija i mene, pritom cijepi mozak svima u kvartu pošto se lik inače diže u 6 za posal u opštini pa je njemu osmica plafon. Nakon toga ide na kafu u kvartovski kafić i SRITAN (popija san kafu i mineralnu i još izija korneto bogati – Rim je sve!) se vraća u stan i požuruje nas da idemo u grad. Tako nam je izgledalo jutro svaki dan u Romi, talijanskoj prijestolnici koju sam već jednom posjetila i odmah se željela ne samo vratiti tamo, nego ostati zauvijek. Moja ljubav prema Italiji je već svima dobro poznata tako da se neću uopće truditi biti objektivna. Volim Italiju i sve talijansko. Zato mi je bilo posebno drago što sam u Rim išla sa Mizanom i Scipiom koji su mi među najboljim prijateljima i znala sam da će to putovanje biti posebno.
Nego, da vam ukratko predstavim moje sAputnike. Mizan, filmski kritičar, općinar i neHrvat, rođen da crni sve oko sebe na najnesuptilniji mogući način i zagorčava meni život. Ali opet, s onima koji nemaju smisla za humor, barem malo (a da ne govorim koliko ga Mizan ima), s takvima se ne družim. Sicija, Scipione, Scipio, vila s milijun nadimaka od kojih su neki samo meni jasni, predsjednica skvota, ona koja se brine o svima i svemu i ako mi nema Marice znam da nije frka jer je Scipio tu. Mizan i Scipio su par, a ja sam išla u ulozi fotografa i elegantnog držača svijeće voštanice.
Dakle, karte smo rezervirali u siječnju za lipanj ne razmišljajući o tome koliko bi vruće moglo biti tada u Rimu. Kompanija je, naravno, Easy Jet, najjeftinija u svemiru – letite na krilima sokola i karte su koštale 60 eura (povratna) direktno iz Splita. Za smještaj sam se malo više potrudila i pronašla poprilično povoljan stan u Ulici Cavour odmah pokraj Fora i Koloseuma. Kad smo došli na Fiumicino tamo nas je čekao vozač koji nas je trebao odvesti do stana, Alessandro. Nije da od Talijana nismo očekivali brzu vožnju, ali ovaj nas je vozio kao da snima akcijski film tako smo ga odmah počeli zvati “doppia zero sette”. Pritom je svima trubio da se maknu iz brze trake, a oni su se nervirali gestikulirajući mu rukama – štaoćeškretenu. To je to što smo čekali. Kasnije nam je rekao da je četiri godine radio za policiju pa nam je njegova “življa” vožnja bila jasna. Prvu večer smo malo laprdali po kvartu i skužili da nam je stvaaarno sve jako blizu i jedva čekali prvi pravi dan u Rimu.
Idućih pet dana, koliko smo bili tamo, uspjeli smo obići gotovo sve što smo naumili iako je bilo užasno vruće. Uglavnom, da ne biste lutali (iako je u Rimu zapravo dobro lutati, ali znate na što mislim), evo nekoliko savjeta koji bi mi prvi pali na pamet kad bi me netko pitao što da radi u Rimu nekoliko dana.
Vozite se s hop-on hop-off busom
Sve do ovog putovanja izbjegavala sam vožnju tim busevima pošto mi je to bila tipična stvar koju rade turisti i imala sam neutemeljenu averziju. Međutim, pošto Mizan ima problema sa štitnjačom i ne može previše hodati (jedva čeka penziju i da bude star) kupili smo kartu koja košta 28 eura i vrijedi za 48 sati. Tako nam je hop-on fuck-off bus, kako smo ga prozvali, bio glavno prijevozno sredstvo po Rimu, koristili smo ga stalno, vrlo je zgodan jer su mu stanice pokraj najvećih znamenitosti i lako dođete do primjerice, Fontane di Trevi, Vatikana, Koloseuma i ostalih poznatih rimskih mjesta. Osim toga, ako vam nekad naleti onaj natkriveni (samo bus koji obilazi “kršćanski Rim” ima krov, oni su valjda zaslužili), onda se vozite dok god vas ne izbace iz busa. Nas su zamalo.
Posjetite četvrt Trastevere
Prvi put kad sam bila u Rimu nekako se dogodilo da nisam stigla posjetiti taj dio grada, iako su mi svi govorili da moram obavezno ići i da bi se eto, baš meni svidio taj Trastevere. Kad ono…stvarno je bilo tako. Došli smo našim hop-on fuck-off busom do atrakcije zvane Bocca della verità gdje je Audrey Hepburn gurala ruku u čuvenom filmu Vacanze romane, ali su nam vrata bila zatvorena pa sam samo progurala kroz rešetke i napravila vrhunsku fotomontažu tako da nitko ne bi shvatio da nisam bila unutra. I nije mi odgrizlo ruku.
Allora, Bocca della Verità se nalaze odmah u blizini jednog od mostova na rijeci Tevere koji kad pređete odmah ste u četvrti Trastevere, logično. Znam da je uspoređivanje gradova možda glupo i da svaki grad ima svoj identitet, ali ako znate kako izgleda splitski Varoš Trastevere će vam biti vrlo slična četvrt sa svojim uskim ulicama, šarmantnim trgovima, i ljudima koji pričaju toliko strastveno kao da im je taj razgovor zadnji koji će voditi na ovom svijetu. Trastevere izgleda kao gradić za sebe koji nema veze s Rimom, turista ima, to se više nigdje ne može izbjeći, ali tamo ljudi doista žive, nisu se iselili pa zatim iznajmili svoje stanove, nego je sve isprepleteno i jedno je od rijetkih mjesta koje sam vidjela gdje postoji suživot lokalnog stanovništva i turista koji su u prolazu. Ma Trastevere je divotica.
Pronađite mercato in via Cesare Balbo
U svakom gradu koji sam posjetila drago mi je bilo otići na tržnicu, pazar, nazovite to kako hoćete. Tamo ipak osjetite bilo grada, popričate s prodavačima, vidite što ljudi koji tamo žive kupuju. Scipio je već prije bila u Rimu pa nam je otkrila jedno mjesto koje možda čak ni svim Rimljanima nije poznato ako se ne kreću u tom kvartu. U blizini bazilike Santa Maria Maggiore i Termi di Diocleziano nalazi se ulica Cesare Balbo gdje ljudi svaki dan prodaju razne stvari, ali doslovno možete kupiti SVE. Pritom je ulica vrlo mala i uska, tako da je čudno da na takvom prostoru možete kupiti recimo, MAC kozmetiku za 3 eura, satove, posteljinu, Puma tenisice za djecu, mikrofone, voće, povrće, meso…sve. Taj dan smo bili raspoloženi za fotografiranje, a i morali smo to nekako dokumentirati jer nam inače nitko ne bi vjerovao. Odmah u blizini tog malog mercata nalazi se drugi na kojem se prodaju knjige, ploče, filmovi, antikviteti, stare sličice iz nogometnih albuma svjetskih prvenstava. Nemoguće. I što je najbolje od svega, svaki dan su drugi trgovci i druga ponuda. Mizan je odma kupija 4 filma. Fellini, bogati, ovo nema u nas! Ako budete u Rimu otiđite i blicnite.
Eto ga ragazzi! O Rimu se može napisati još puno toga, samo hrani koja je najbolja na svijetu se može posvetiti cijeli blog, a ne post, ali o tome nekom drugom prigodom. Ono što je sigurno je da ću uskoro opet otići u Rim sa Mizanom i Scipiom, a do tada arrivederci Roma!